Nakon uvijek s nestrpljenjem očekivane Belgije uslijedio nam je još jedan klasik Formule 1, VN Italije na legendarnoj i uvijek nabrijanoj Monzi. Utrka na kojoj glavnu riječ uvijek vode fanatični tifosi već je duže vrijeme za Ferrari crna mačka pa se stoga, kao i svake godine, očekivala nova prilika za popravak i slavlje Scuderijinih vozača. Ona se u konačnici napokon i dogodila čime je odlična atmosfera nakon utrke došla do svoga vrhunca. I sama utrka bila je itekako sadržajna i neizvjesna čime se zapravo i nastavila serija dobrih i zanimljivih predstava, koje su u dosadašnjem dijelu sezone postale gotovo pa pravilo. Kako to obično biva, neki su zadovoljno trljali ruke, neki su ostali kratkih rukava, a kako je tko tržio donosimo u pregledu dobitnika i gubitnika.

Dobitnici:

1. Charles Leclerc – zvijezda je rođena

Nakon devet sušnih godina i već pomalo zaboravljenog Alonsovog slavlja 2010., ponovno smo gledali ozarena i vesela lica Ferrarijevih navijača na stazi u Monzi. Možda je malo iznenađenje što tifosima to slavlje sve ove godine nisu priuštili ni iskusni Raikkonen, niti “Mesija” Vettel nego golobradi klinjo u svojoj debitantskoj sezoni u Maranellu. Čak štoviše taj klinjo koji je po mnogima sada postao muškarac, do pobjede je došao u velikom stilu i u utrci u kojoj je doista bio našpanan praktički od početka do kraja. Prednost koja se u najboljem slučaju kretala na razini dvije, tri sekunde, prijetnje Mercedesa, čak i poneka mala pogreška nisu slomile mladoga Monegašanina, koji je kako sam i rekao, u velikom stilu došao do svoje druge pobjede u nizu i ujedno prve za Ferrari na stazi na kojoj pobjeda uvijek vrijedi više. Vezanim pobjedama na otvaranju sezone Leclerc je malo po malo svjetla reflektora usmjerio na sebe ostavivši pri tome svoga pomalo izgubljenog, ali još uvijek slavnijeg momčadskog kolegu u zapećku i borbi sa svojim problemima kojih mu definitivno ne nedostaje. Malo je ili nimalo onih navijača koji su u stanju pružiti taj osjećaj divljenja i fanatične podrške kakav su u stanju pružiti oni Ferrarijevi, a kako sada stvari stoje Leclerc bi ga mogao vrlo brzo doživjeti u svom punom sjaju. Rekli bismo zvijezda je rođena. Za kraj, naravno pohvala i Ferrariju zbog ovoga puta pametne i učinkovite strategije i poteza koji su uvelike pogurali Leclerca do nove pobjede.

2. Renault – napokon rezultat u skladu s očekivanjima

U velikoj većini tekstova koje smo složili u analizi dosadašnjih utrka, upravo su siroti Renault i njegovi vozači bili izloženi brojnim kritikama. Rekao bih i s pravom jer u francuskoj su momčadi do sada imali vrlo malo razloga za zadovoljstvo. Upravo zato, ovaj dobar rezultat koji su isporučili u Monzi vrijedan je svake pohvale. Iako se već i u Spa-u koji je konfiguracijski staza slična Monzi, dalo primijetiti kako Renaulti idu dobro bez obzira na probleme koji su ih i tamo snašli, taj su dobar momentum prenijeli i u Italiju. Vrlo solidno izdanje na kvalifikacijama ovoga je puta potvrđeno i u utrci u kojoj su i Ricciardo i Hülkenberg doduše bili nekako izvan onih glavnih događanja, barem što se tiče nekih velikih akcija jer vodeća je četvorka brzo odmaglila, a ekipa iza leđa vodila je neke svoje bitke i probleme. Nakon svega što im se do sada izdogađalo, upravo je jedna ovakva mirna i rezultatski dobra utrka ono što je Renaultima itekako trebalo jer u dosadašnjem dijelu sezone onih kaotičnih i problematičnih bilo je i previše.

3. Sergio Perez – mini renesansa

Jedan od vozača koji je u nastavku sezone ostvario rezultate vrijedne zapažanja i pohvale svakako je Sergio Perez. Podsjetimo, nakon prilično slabo odrađenog prvoga dijela sezone u kojem se uspio u bodove upisati tek tri puta osvojivši svega 13 bodova, Meksikanac je u prve dvije utrke nakon ljetne stanke, već sada u bodovnom smislu nadmašio svoj učinak. Šestim mjestom u Belgiji i sedmim u Italiji bitno je popravio svoj bodovni saldo ali i ne manje bitan momčadski učinak Racing Pointa koji je isto tako bio poprilično tanak. Također, za Racing Point koji do sada nije izgledao pretjerano uvjerljivo, ove su dvije utrke sasvim sigurno itekako pozitivan znak jer bez Vettelove gluparije koja je Strollu u potpunosti kompromitirala utrku, izgledno je kako bi i drugu utrku u nizu imali dvostruke bodove. Sve su svemu palac gore za Racing Point i Pereza koji je još jednom potvrdio svoju već pomalo opjevanu ulogu vozača koji predstavlja ponajbolji omjer uloženog i dobivenog.

4. Antonio Giovinazzi

U komentarima nakon VN Belgije rekao sam kako je Giovinazzi do sada previše puta uprskao ono što mu se ponudilo pa je u skladu s tim, takav uprskan i skroman i njegov bodovni učinak. Nakon razočaranja i izlijetanja praktički na samom kraju utrke u Spa-u kada je imao bodove u džepu, Talijan je pred svojom publikom napokon uspio kapitalizirati ono što mu se ponudilo i uzeti dva vrijedna boda. Svakako značajnija za Giovinazzijevo samopouzdanje i bildanje svoga rejtinga pred šefovima negoli u nekom natjecateljskom kontekstu, ali u svakom slučaju pohvalno i vrijedno. Ako tome dodamo i činjenicu kako je i u kvalifikacijama za Raikkonenom i prolazom u Q3 kasnio svega dvije tisućinke, ovo je bez sumnje bio uspješan vikend za Alfinog Talijana kakvih će nadamo se biti više do kraja sezone.

5. VN Italije – tifosi

Za kraj, ne možemo ne pohvaliti i navijače i atmosferu na stazi u Monzi jer iako smo utrku imali priliku gledati samo u prijenosu, čak i na taj način mogli smo osjetiti dašak te prekrasne atmosfere. Leclercova pobjeda sve je dodatno uveličala i začinila pa su i fanatični tifosi nakon sve dužih razdoblja suše i posta ovaj uspjeh doista proslavili na samo njima karakterističan i fanatičan način.

Gubitnici:

  1. Max Verstappen

Nakon što je u Belgiji Max Verstappen svoj nastup završio nakon par stotina metara, puno bolje sreće Nizozemac nije bio niti u Monzi. Doduše, sedmo mjesto i završena utrka nedvojbeno su kud i kamo bolji rezultat, no ipak daleko je to od onoga što je Nizozemac planirao i očekivao. Ciljana penalizacija na startu primorala je Maxa na start sa začelja, no ona je bila planirana i proračunata. Planiran svakako nije bio još jedan kontakt na samom startu, ovoga puta s Perezom nakon kojega je Max bio primoran otići na promjenu prednjega krila. Planovi o brzom dostizanju ekipe iz sredine poretka i proboja prema vrhu zbog toga su manje-više propali pa je Nizozemac bio primoran spašavati što se spasiti moglo i dalo. U konačnici, dovukao se Max do sedmoga mjesta jer za više nije bilo niti mogućnosti niti vremena pa je tako još jednu utrku odradio u relativno sporednoj ulozi. Sasvim sigurno, ako uzmemo u obzir i ovaj kiks u Italiji, možemo reći kako Maxovi rezultati na otvaranju sezone nisu u skladu s planiranim, no ipak vjerujemo kako će u nastavku sezone i Verstappen i Red Bull itekako imati što za reći.

2. Sebastian Vettel

Prvu priliku za dobar rezultat u drugome dijelu sezone, Vettel je propustio u Belgiji kada je došao tek do četvrtoga mjesta, no ipak to je utrka u kojoj je Nijemac odigrao momčadski i u velikoj mjeri pomogao svom mladom kolegi da dođe do svoje premijerne pobjede. Zbog svega navedenoga taj mu kiks stoga i nije bio preveliki krimen, tim više što se u Monzi na domaćem terenu sve moglo višestruko popraviti i ispraviti. Nažalost, Nijemac ne samo da ništa nije ispravio i nadoknadio nego je u konačnici uprskao sve što se uprskati moglo. Jedna vozačka pogreška i pirueta kao da nisu bili dovoljni pa je to sve Vettel začinio i prilično amaterskim i glupim potezom kada je iz ozbiljne utrke izbacio nesretnog Strolla što je na kraju bio čak i dobar ishod jer je gledajući cijelu situaciju tim Vettelovim potezom moglo doći i do puno ozbiljnijeg krša. Kazna koju su mu brzo odrapili skucala je Nijemca na dno čime mu je u nastavku utrke preostalo tek revijalno kruženje stazom. Teško je u ovom trenutku ukratko pojasniti i shvatiti što se događa u Vettelovoj glavi, no sve ono što se vidi manje-više iz utrke u utrku govori kako to jednostavno nije to. Osjeća li se Nijemac ugroženim zbog nadolazeće zvijezde iz Monaka, jeli u pitanju zasićenost, nedostatak motivacije ili nešto treće pitanje je na koje samo on zna odgovor, no jedno je sigurno, ne želi li iz Ferrarija kao nemali broj njegovih prethodnika otići na mala vrata, nešto se promijeniti mora i to vrlo brzo.

3. Lance Stroll

Spomenut u sklopu Vettelove analize, Kanađanin je svakako jedan od većih gubitnika VN Italije. Iako je jasno kako Stroll sasvim sigurno ne bi konkurirao za postolje i pobjedu, ako uzmemo u obzir ono što smo vidjeli i na kvalifikacijama i na samoj utrci vozač Racin Pointa se mogao nadati sasvim solidnom rezultatu. Dodir nakon neopreznog Vettelovog poteza, izlijetanje sa staze i kazna koju je dobio zbog slične gluposti koju je odmah potom napravio on sam bilo je previše za bilo kakav rezultat vrijedan spomena. Šteta jer po svemu viđenom, ovo je bila dobra prilika za isto takav rezultat.

4. Carlos Sainz/McLaren

Gledajući VN Belgije i Italije kao nekakav miniciklus, možemo reći kako je ekipa McLarena dosta toga protrajbala i izgubila. Iako su obje navede utrke tijekom nekoliko proteklih sezona zbog razno raznih razloga bile živi pakao za momčad iz Wokinga, ove su sezone stvari izgledale bitno bolje. Renaultov motor i McLarenov paket pokazali su se vrlo solidnima i u Belgiji i u Italiji što se posebice odnosilo na učinak u samim utrkama. Nažalost od cijele priče bilo je puno prometa, ali gotovo nikakva zarada. O Norrisovom odustajanju u Belgiji krug prije kraja već smo pričali, a slična ili još bedavija situacija zadesila je u Italiji i Sainza nakon bizarnog odustajanja zbog nepričvršćene matice kotača prilikom promjene guma. Šteta jer Španjolac je prema do tada viđenom imao u rukama materijal za vrlo solidnu krajnju poziciju i isto tako solidan broj novih bodova i za sebe ali i za momčad. Ovako, McLaren je iako još uvijek u solidnoj situaciji, izgubio ponešto od svoje zalihe bodova pa će žele li ostati na zacrtanom četvrtom mjestu što prije morati zaboraviti na propušteno i nastaviti u ritmu u kojem su se vozili do VN Mađarske i ljetne stanke.

5. Haas

Na početku sezone, rekao sam kako nakon druge utrke momčad Williamsa više neću prozivati i uvrštavati u skupinu gubitnika i zbog poštovanja i suosjećanja prema mukama ove ekipe ali i zbog izbjegavanja neprestanog ponavljanja istih činjenica. Kako stvari stoje, slično bih mogao reći i za Haas koji je u ovoj sezoni jednostavno rečeno loš. Čak je i zanimljivo to što na treninzima i kvalifikacijama to sve izgleda koliko toliko solidno, no u uvjetima utrke nastaje debakl. Otprilike u tom scenariju odvila se priča i u Italiji pa stoga velike filozofije i analize i nisu potrebne.

Događanja na stazi:

Na stazi kakva je Monza jednostavno se mora događati nešto. Jeli to nešto manje ili više zanimljivo stvar je osobnog stava i procjene, no gledajući cjelokupnu situaciju moramo biti itekako zadovoljni. Jer, osim Ferrarija na poleu i nabrušenih Mercedesa koji su ga maltretirali i vijali tijekom cijele utrke, imali smo i Maxa na začelju, vrlo solidan Renault, Racing Point, McLaren pa i Toro Rosso koji su se tukli u sredini poretka. Brojna preticanja uz pokoji nasreću manji incident i već spomenuto igranje mačke i miša između Hamiltona i Bottasa s jedne i Leclerca s druge strane koje je trajalo do zadnjega kruga, moralo bi biti dovoljno i onim najzahtjevnijima.

Neizvjesnost:

Kako sam već i spomenuo, od početka pa do kraja svi vozači koji su bili u i blizu bodova osim eventualno Ricciarda i Hülkenberga, imali su određene kombinacije i računice. Samim tim doista se malo toga moglo unaprijed predvidjeti, uključujući naravno i šlag na tortu u vidu borbe za pobjedu. Dobar ritam zanimljivih i neizvjesnih utrka se nastavlja pa nam samo ostaje za nadati se kako će se tako nastaviti i dalje.